ljudi prestali hodati jer blok psiholoski zvuci jako veliko. Kad kazes nekome, imas tri bloka od moje zgrade do metroa, on se vec pocne znojiti. A za rucak ti npr. serviraju blokove hrane, ogromne, divovske blokove. Oh, oprosti, malo sam skrenula, koje je bilo tvoje pitanje?
Q: Cini li ti se da je u NY puno lakse nesto objaviti (npr. strip ili ilustraciju) nego u HR?
A: Vidjet cemo, zasada sam orijentirana na domace zadace pa nista ne stignem. Vec ovo sto moram odgovarati na intervju mi je totalna tlaka. Ajde, ajde, svrsimo s tim!
Q: Koliko su tamosnji studenti ilustracije vec afirmirani autori? Odnosno, objavljuju li za vrijeme studija?
A: Poneki. Ali s njima ne pricam ( ovdje se osjeca neugodno meskoljenje preko slusalice. subjekt je nemiran ).
Q: Slovis li tamo po svojim stripovima i ilustracijama kao neka avangardna umjetnica iz istocne Evrope (nosis li subaru i lisicu oko vrata i imas cigarspic - priznaj, igras se Grete Garbo)? Jesi li im pokazala svoje stripove, uopce?
A: Ponekad lazem da sam iz Turkmenistana ili jednostavno Srbije, to je puno egzoticnije nego iz hrvatske. Hrvatska slovi kao nekakav mediokritet, ni istok ni zapad. Imam par uloga koje nadogradujem i odrzavam: intelektualka iz istocne evrope, zakinuto djete postkomunisticke ere, ratnica s balkana, tako, igram se.
Q: Glede cigarspica, imas li problema s cigaretama? Smijes li pusiti na krovu fakulteta?
A: Prosle godine s nasli nekoga kako pusi cigarete na pozarnim stepenicama pa su hitno ogradili prozore i vrata,
Q: Ako ti je Mirko Ilic mentor u NY, kako to da je prosle nedjelje bio gost u "Nedeljom u 2"?
A: Mirko Ilic ovo, Mirko Ilic ono. Znas, to nedeljom u dva, zapravo znaci nedeljom u 8 u njujorku, tako da je teorijski moguce biti na dva mjesta u isto vrijeme, obzirom sto podrazumjevas pod isto vrijeme, isto vrijeme kao jedinica mjerenja vremena ili filozofsko shvacanje protoka vremena i tako. Vrlo je relativno to isto vrijeme ( smije se ).
Q: Kakvo ti je okruzenje u kampusu? Kakva je "ekipa"?
A: Ekipa je vesela i razdragana. Cesto se nademo u nasem zajednickom prostoru pa jedemo. Neki od ekipe prvi put vide evropljane. Radimo u studiju podijeljenom na cubicle ( tesko je prevesti taj naziv, recimo, dijelomicno razdjeljene kocke prostora ), izgleda kao uredi sto vidas u kvalitetnim americkim filmovima u boji. To su prostorijice od metra kvadratnog ogradene zidovima od 2 m, ne vise, tako da ponekad, kada kihnes, iza zida cujes: "bless you!", sto je lijepo, osjecas se povezano sa svima. Inace, ovdje se sve djeli u neke kocke i blokove, Tako imas blokove zgrada pa to postaje i jedinica mjerenja udaljenosti. No zbog toga su